Prvomajski rafting - Lim i Tara za 24 sata

03.05.2013

Posle raznih varijacija sa brojem ljudi i planom puta, spisak se sveo na samo četiri učesnika : Katarinu, Petra, Marka i mene. Plan je da prvi dan idemo na Lim od Kumanice do Brodareva, a drugi dan na Taru kod Mojkovca.

I krenuli smo. Prvi pogled na Lim kod raskrsnice Priboj-Prijepolje izazvao je spontan komentar koji sam vozeći, u prilično zabrinutom tonu promrmljao sebi u bradu : „hm...velika voda...hm...velika voda“Iako godinama idem na Lim u maju mesecu, na ovako visok vodostaj sam retko nailazio. Petar i Marko su spavali, a mene je čula samo Katarina, koja je prvi put krenula na rafting. Kakav sam utisak u tom momentu ostavio na nju, mogu da pretpostavim, tek fraza „velika voda“ je bila hit akcije. 

  Na startu nas čeka Kumanički buk. Visok vodostaj na mnogim mestima u kanjonu pravi visoke talase što omogućava vrlo uzbudljivo jahanje na njima. Posle nekog vremena dolazi najopasniji deo – Picin buk pa još jedan jači buk sa leve strane. Posle malo više od sat vremena raftinga uplovljavamo u Bruno-raft kamp u Brodarevu. Zahvaljujemo se Osmanu i Halču na gostoprimstvu i nastavljamo dalje.

Noćili smo u NP Biogradskoj Gori odakle smo ujutro otišli na Taru kod Rakočevića kampa, koji je bio startno mesto regate Dan na Tari – Mojkovac 2013.

Tara je u okolini Mojkovca prava planinska reka koja teče na oko 900 m nadmorske visine. Leti je plitka i mala, ali u proleće kada je napune snegovi sa Bjelasice i Komova, vrlo divlja i plahovita. S obzirom da nas je bilo četvoro u čamcu, domaćinima sam ponudio da povezemo još 2-3 ljudi za koje smo imali mesta i opremu. Tu nam se pridružuju Zoran, direktor osnovne škole u Mojkovcu i Brano, trener iz Budve. Iako prvi put sedaju u čamac, sjajno se snalaze.

U početku prolazimo nekoliko manjih bukova kao zagrevanje, a potom počinje glavno. Bukovi su fantastični, veliki talasi i dobri brzaci koji vezano traju po nekoliko stotina metara i smenjuju se sa krivinama koje idu cik-cak, sa vrlo malo mesta za predah. U jednom od bukova sam nehotice lansirao samog sebe i opružio se koliko sam dugačak po celom čamcu. Na poslednjem kilometru lomim i veslo. Naša ekipa je uspešno prošla deonicu dugu oko 10 km. Zoran kaže „prošli smo Taru, dogodine idemo na Nijagaru“.

Tara je vrlo neugodna tamo, pritom je i vodostaj bio neuobičajeno visok i za njihova očekivanja, pa je veoma važno dobro poznavati teren na kome se spuštaš, a mi smo ipak došli ovde prvi put. Sve u svemu, sve je prošlo dobro, ali uvek treba biti oprezan.

Posle spusta, organizovan je bio ručak za posetioce, osveženje i prateći sadržaji. Svi učesnici su zadovoljni, uz odličan Mićov pasulj se prepričavaju dogodovštine sa vode. Posle ručka pozdravljamo se sa Branom i Zoranom, zahvaljujemo se domaćinima i organizatorima na ljubaznosti i sjajnoj organizaciji i krećemo.

Na putu nazad prema Brodarevu, srećemo Simova tri čamca na vodi. Simo me pita „Jeste li se spuštali niz Lim od Plava?“, odmahujem glavom, nažalost nismo, ne može se svuda stići. Gledam na sat, 3 popodne, pre 24 sata smo na ovom mestu sa Halčom putovali autom prema Kumanici. Tempo ovih akcija je prebrz.

Dušan Jokić

P.S. Fotografije sa akcije nemam, jer nismo nosili ni gopro kameru ni fotoaparate. "Pozajmio" sam sliku iz Pobjede gde smo uslikani. Zato sam i hteo da napišem ovaj putopis, jer ako ne slikaš i ne napišeš ništa, ubrzo zaboraviš gde si bio i šta si radio.

Članak iz "Pobjede" o regati