Prva etapa počinje od Plavskog jezera i rafta se do Andrijevice. Na ovoj etapi se nižu buk za bukom i svi su u klasi II, III i III+. Zgrčenih ruku, stisnutih zuba, sumnjivih pogleda i sa jako malo reči prelazimo preko stena, slapova, kaskada, iz buka u buk, cela posada vesla kao jedan, niko se ne žali na hladnoću i umor, Lim ovde tek počinje da pokazuje svoju moć i surovo kažnjava i najmanje opuštanje ili pomisao na to da je najgore prošlo. Na ovoj deonici se i najuvežbanije ekipe tek uvežbavaju za ono što sutradan sledi. U večernjim satima u kampu uz vatru i koju čašicu domaće oni iskusniji pričaju kako se sutra treba izveslati i proći najopasniji deo Lima.
Druga etapa počinje od Berana, na ovoj etapi postoje samo dva buka i to klase IV i IV+, mnogi članovi posade su odustali od ove etape, na prvom kilometru sve deluje neverovatno mirno i stiče se utisak kao da reka vreba, do samog ulaska u kanjon reka je potpuno mirna i kako se bližimo kanjonu tako nas huk vode potuno zaglušuje i sve slabije čujemo jedni druge u čamcu. E na ovom delu reka stvarno ne prašta, i najmanja greška može da pretvori ovaj događaj u sve drugo sem u zadovoljstvo.
Trećeg dana polazimo sa mesta gde se Bistrica uliva u Lim, kroz Kumanički buk i odatle kroz prelep kanjon, sad smo već po ko zna koji put okaljeni tako da nam kumanički buk ne predstavlja veliku opasnost mada i on spada sigurno u klasu III, na ovoj deonici pre izlaska iz kanjona postoji još jedan buk koji smo iz određenih razloga nazvali "RECEPCIJA" (inače, nalazi se kod picine stene) , a on je u klasi između III i IV. Na ovoj deonici postoji desetak lepih i brzih bukova. Niti se to može rečima opisati, niti se osećaj može preneti na fotografiju, ali je rafting na Limu stvarno nešto posebno. Kao što svi kažu, ako jednom odete na Lim uvek ćete mu se vraćati!!!